Alicija se uvlači pod zavjesu malenog prozora.
Požutjela čipka omekšava oštri kontrast bijelog lica i crne kose. Gleda kroz
staklo i vidi kuću osvijetljenih prozora. Od nje je dijeli široko polje
suncokreta. Na visokim stabljikama, u mraku, postrojene su uspravne glave. Ona
izmigolji ispod zavjese i sablasne slike nestane. Spusti se zavojitim stubama
nečujno poput mačke. Nasloni uho na vrata spavaće sobe. Ne čuje ništa. Navuče
tenisice i izađe.
Vlažan i hladan zrak omekša joj kosu i nakostriješi
dlačice na rukama. Osvrne se nekoliko puta oko sebe i pojuri. Ruke joj režu
vlažni, rutavi listovi suncokreta. Meka zemlja lijepi joj se za đonove.
Dlanovima prelazi preko crvenih tragova i pogleda uvis. Tmurno nebo tek
povremeno zasja jarkocrvenom svjetlošću, kao od vatrometa.
Kroči na travu, spusti ruke na koljena i pričeka da
joj se disanje smiri. Uspravi se i prstima počešlja kosu. Vadi ruž i šminka se.
Tenisice očisti o travu i krene prema otvorenoj kapiji.
Veranda je u mraku, samo kroz staklo na ulaznim
vratima prodire nešto žute svjetlosti. Približi se i začuje žive muške glasove. Prepozna svaki.
Otvori vrata i u nosnicama osjeti mješavinu ustajalih mirisa. Žamor jača dok se
penje uz stube. Duboko udahne i uđe u sobu. Glasovi utihnu na trenutak.
Alicija! Alicija!
Kroz plašt gustog dima nalikuju na vlastite
crno-bijele fotografije. Smiju se i oslobode joj mjesto. Sjedne između njih.
Dugim, spretnim prstima uzima cigarete, jednu za drugom. Obrazi joj se uvuku i
oči zatvore svaki put kad povuče dim. Na prljavoj čaši njezine usne ostavljaju
crvene tragove. Oni joj šapuću na uho.
Osjeća im dah na vratu, prste na bedrima. Smije se glasno i zvonko. Poput
djeteta.
Alicijine zelene oči se mute, tijelo joj je
opušteno kao krpena igračka. Dvije snažne ruke je podignu i prebace preko
ramena. Ruke i kosa klate joj se u ritmu njegovih koraka. Čvrsto vezane
vojničke čizme ostavljaju duboke tragove po tepihu. On otvori vrata i baci je
na krevet. Svjetlo joj suzi zjenice.
Dugi crni pramenovi uvijaju se kao zmije na
prljavoj jastučnici. Leži ispod niskog stropa prevučenog nježnom, sivom
paučinom, ispod sijalice koja visi na iskrivljenoj žici. Pridigne je, svuče joj
majicu, otkopča grudnjak. Snažnim stiskom hvata joj grudi, grize vrat. Ona
zatvori oči, rastvori usne. S obje ruke uhvati joj glavu. Na koži joj bridi
igličasta brada. On se spusti, otkopča joj hlače i svuče ih. Noge joj mrtvo
udare u madrac. Promatra ga odsutnim pogledom. On raskopča remen i spusti hlače
do koljena. Privuče je k sebi. Raširi joj mršave noge. Osloni se na laktove, a
dlanove stavi iza njene glave. Zubi su mu stisnuti, žila na vratu nabrekla. Ona
ga tek povremeno obujmi oko vrata opuštenim i teškim rukama. Njegove uzdahe
prati ravnomjerno udaranje metalne kopče remena o rub kreveta. To je sve što
Alicija čuje.
Zrak je zagušljiv i težak. Sijalica još uvijek gori
i obasjava golo tijelo. Drhti kao prut. Pridiže se i prstima prolazi kroz
zamršenu kosu. S poda podiže zgužvanu odjeću i odjene se. U kući se čuju samo
otkucaji zidnog sata. Istrči kroz vrata i proguta je polje suncokreta. Lamata
rukama, a listovi je šamaraju po licu, kosa joj se mota oko igličastih
stabljika. Posrće i pada. Rukama traži oslonac dok se polje njiše i šušti.
Kratkim, brzim koracima stiže do vrata. Grudi joj
se brzo spuštaju i nadimaju. Usta su joj suha. Prstima prelazi preko bolnih,
izgriženih usana. Nježno gura vrata i u polumraku se penje uz stube. Vrata
spavaće sobe zaškripe i zalupe. Nečija je ruka silovito povlači za kosu i
ona bezglasno tresne o pod. Podiže se i
osjeti snažan udarac posred lica. Oblije je topla krv, u ušima joj zazuji. Još
jednom se pokuša dokopati stuba, no ruke grabe Aliciju i nekoliko puta udare
njom o zid. Ostane ležati pod stepeništem.
Na otečenom se licu stvrdnula crna krv. Na usnama
se otvorile rane. Kosa se rasula po pločicama. Otvori crvene oči i bolno
zajauče. Okrene se najprije na bok, zatim se pridiže na koljena i dohvati
ogradu stubišta. Jednom rukom se pridržava za drvene šipke, drugom se oslanja
na stepenice ispred sebe. Dovuče se do vrha i otpuže do kupaonice. Kadu puni
toplom vodom. Odjeća joj se pretvorila u prljave krpe. Leže na podu.
Tijelo u vodi drhti od užitka i boli, raznobojno,
kao dječja poslastica. Alicija zamuti vodu. Na prljavoj površini pluta prašina
i sićušni komadići tkiva. Izvlači zatvarač iz odvoda i mirno leži sve dok voda
ne oteče. Još jednom pusti vodu, sjedi pod mlazom. Voda se slijeva po izmučenom
tijelu. Rukama dodirne bolno lice, grudi i ljubičasta koljena. Zatvori vodu i
dohvati veliki ručnik. Lelujavim korakom, kao u bijeloj haljini, krene prema
svojoj sobi. Na krevetu se tijelom zatrese gorki plač.
Alicija spava, ruke je pokrivaju.
Modrice nestaju. Koža joj je opet bijeli porculan.
Alicija se uvlači pod zavjesu malenog prozora.
